IPB

Dobrodošli na NcF!

Registrujte se da bi imali potpuni pristup!
Registracija je besplatna i zahteva nekoliko trenutaka Vašeg vremena.
->↓ Kliknite ovde ↓<-


 
Reply to this topicStart new topic
> Dampir VČ br.25 ''Flamanski košmar''
Mhejl
post 26.Dec.2009 14:26
Post #1


starter nOOb
Grupa Ikona

Grupa: Stripomani
Postovi: 39
Registrovan/a: 21-May 09
Korisnik br: 1,145
Thanks: 7
Status: Offline





U životu svakog čovjeka postoje neka sitna zadovoljstva, mali događaji i trenutci koji nas na trenutak otrgnu od dosadnjikava svakodnevnice, ispunjavajući nas slatkom radošću koja, nažalost, nikada ne potraje onoliko koliko bismo mi željeli. Značaj tih trenutaka ispravno shvatimo tek kada oni uveliko prođu, ostavivši nadu da će biti još lijepih i dobrih stvari, priča koje treba čuti i prizora koje treba vidjeti. Biloi bi najbolje okarakterisati ih kao ''male stvari koje život znače'', jer nam upravo takvi, za druge često sitni i nevažni događaji, uljepšaju život. Za mene je to, između ostalog, treći četvrtak u mjesecu. Tada, kada umoran i nervozan dođem kući, na sto stavim mali crveni svezak i počinjem čitanje. Treba li da imenujem taj crveni svezak. Ne, jer se zna! Citiraću ''Izgubljenu dušu'', to remek-dijelo koje najbolje opisuje ovaj slatki djelić mog života:''U ponoć je počeo da pada sneg. Najbolje je sedeti u kuhinji, čak iako je to kuhinja besanih... Toplo je ovde. Spremi nešto da pojedeš, popij vino...''. I nova sveska popunjava police, što je još jedan užitak koji ne smijemo zanemariti.

Na primjeru ove i prethodne epizode, ''Flamanski košmar'' i ''Mračna milicija'' se možda i najbolje vide dvije suprotnosti Dampir serijala, suprotnosti koje su ga sve dosada krasile. Nema sumnje da je druga vrsta priča neuporedivo slabija. Rekao bih da su one rezervisane za ljude koji vole da se u slobodno vrijeme opuste uz neki akcioni film, bilo da je u pitanju Rambo ili čak Noris, ljudi koji su zadovoljni tabačinom na 98 strana u kojoj lepuškasti glavni junak dramatično ubija velikog šefa. Iako i ove priče imaju nešto za ponuditi, strip zajednica ih često proglašava neuspjesima i polupromašajima. Svaka sledeća epizoda je gotovo čista kopija prethodne, uz promijenjeni ambijent. Dokaz teoreme? Uzmite ''Nokturno u crvenom'' i ''Mračnu miliciju'' i uporedite svaku scenu. Naći ćete toliko očitih sličnosti, da se mora pomisliti:''Da li je ovaj čovjek normalan?''. Sve epizode Dampira koje su primile pohvale osim akcionih, posjeduju i neke druge elemente. ''Delta bluz''- tajni život bluz muzičara, začarani svijet muzike i tako dalje... ''Transilvanijski ekspres''- tajna istorija, kontinuitet i prekrasan crtež. Mogao bih navodio tušta i tma primjera, ali nema svrhe. Na prvi tip epizode trebamo usmjeriti svoja razmišljanja, a i svakako zavrijeđuju veću pažnju. Te priče, u kojima se granica između stvarnosti, sna i halucinacije brzo i lako gubi, često pokušavaju da nam predstave neki od gradova Starog svijeta, jedno od mnogih mijesta u kojima su se taložili vijekovi naše istorije, raznorodne i bogatije nego što možemo i zamisliti. Na takvim mjestima, koja čuvaju ono ''nešto'', dah starih vremena, koja se beznadežno odupiru svijetu u kome je Google Earth zavirio u svaki kutak, može se desiti mnogo toga. A možda ćete naići na starog praškog lutka, Golema? Možda ćete se naći u partiji šaha između dva multidimenzionalna castva, upleteni u igru iznad naše granice poimanja. Možda ćete čuti lutka-šahistu kako ironičnim glasom izgovara :''Zašto? Zar sve uvijek mora biti trik?''. Da, na takvim mjestima postoji na hiljade sitnih pukotina gdje stvarnost može prepući, puštajući nešto ''drugo'' u svijet tehnologije, televizije, interneta i mnogih drugih stvari. Svijet u kome škripanje na tavanu zaista izaziva duh, u kome se čudovišta koja jedu malu djecu skrivaju u najmračnijem kutku podruma (da, opet sam čitao ''It''), mjesto gdje mrtvi izlaze iz utrobe zemlje da bi donijeli užasnu zarazu (kao i ''Zoru živih mrtvaca'')...

Ipak, ova priča samo djelimično uspijeva da bude takva. Prva polovina priče, u kojoj se upoznajemo sa glavnim protagonistom (ili ipak antagonistom?) Adrijenom de Kremerom, predtsvlja jedno odlično štivo, u kome vidimo i obrise jednog od onih malih lijepih gradića, koji se, poput bisera, mogu neočekivano naći. U ovom slučaju, to je grad Gent, u Belgiji. Čovjek (opet moram da kažem - ili ne?) koga proganjaju davno potisnuta i zaboravljena sjećanja, koji se u užansoj smaoći počinje prisjećati životnih grešaka koje se nikada, nikada ne mogu ispraviti, kuća koja je u stvari oličenje njega samog, oronula i usamljena, snijeg koji pada, i pada, i pada, prekrivajući davno prošlu tugu i radost... Sve ovo, pa i mnogo više, daje neku posebnu atmosferu prvoj polovini priče. Atmosferu ne jezivu, koju nam Boseli često utjera u kosti, već neobično sjetnu i tužnu, punu prikaza i aveti mrtve prošlosti. Opisi i slike neobičnog doma u kome je dječak živio na trenutak podsjećaju na majstorski napisane memoare, ili na neki roman, pričajući nam o svim tim neobičnim ljudima: dječakovoj majci, o dvije sestre, dok se ne zaustavi na starom kapetanu, mračnoj figuri u podsvjesti čovjeka koji sanja da je dječak, misteriozna figura koja izlazti iz stranica Stivensonovog ormana ''Ostrvo sa blagom'', neka vrsta izokrenutog Bila Benboua. Kako jedan čovjek može sam krstariti kroz sve te užase, tugu i bol? Uz čvrsti dodir umirujuće stvarnosti, eto kako. De Kempu taj ''dodir stvarnosti'' predstavlja njegov prijatelj Teo, sa kojim već čestrdeset godina igra bridž, šah i domine, uz čašu konjaka, naravno. I tako Kemp svakog dana dođe blizu, opasno blizu, svojih bolova i sjećanja, od kojih ga uporno čuva stari prijatelj... Odličan dio priče, i nešto što će mi jako dugo ostati u pamćenju.

A ne može se naći ništa savršeno. I tako, sjajni prvi dio priče kvari, logično, drugi dio. Harlan je ovjde prilično pasivan i nekativan lik, što ne bi bio toliki problem da i ono malo što radi nije prilično dosadno prikazano. Klasična detektivska istraga, bez ičega što bi nam privuklo pažnju. Da, to je u pitanju. Sivo nizanje dokaza, činjenica, alibija i svega ostalog što fanovi krimi-romana vole da vide, dok se ne dože do kraja. O kome bih mogao napisati još ovoliko, bez sumnje. U čemu je stvar? Mnogi scenaristi koji pišu ovakve priče naižu na nepremostive prepreke kada treba da daju ''veliko objašnjenje'' onoga šta se dogodilo. A da li shvataju da je nekad bolje ostaviti sve bez objašnjenja? I tako, Boseli pada u novu zamku, koja prilično ruži zaplet priče. A imamo i solidan broj čuvenih nelogičnosti, u kojima, ipak, najviše briljira Nizi. (POČINJU SPOJLERI) Kao prvo, kako je kapetan stigao u onu dimenziju? Da li je sam došao, uz pomoć misteriozne karte (klasika), ili su ga stvorenja dovela kako bi ukrcao njihove rođake? Ako je Der Kampenova porodica prikazana kao mirni i dobri ljudi, zašto su počinili onakav jezivi masakr nad posadom? I, ako su već sve pobili, zašto su poštedjeli kapetana? Da li su sjenke preuzele tijela mornara? Ipak, na brodu nije bilo žena, tako da mi nije jasno kako su se zatekle u ulozi dvije ''sestre''. Zbog kog zločina su protjerani? O čemu se zapravo ovjde govori, čemu uplitanje drugih dimenzija? Previše pitanja, a scenarista se napravio lud na dosta njih. Konci su se pogubili i prenaglom završetku...

Šteta, zaista šteta. Priči ide 7/10.

Ako je iko ovdje vanzemaljac, onda je to Luka Rosi. Drugačije rečeno, njegov crtež nije zemaljski! Kakav crtež, majko mila! Dampir zaista ima odlične crtače, što mu je još jedan ogromni adut. Crtež - 10/10!
Go to the top of the page
 
+Quote Post
Goksi
post 27.Dec.2009 13:49
Post #2


Džeri Drejk
Grupa Ikona

Grupa: Administrators
Postovi: 8,945
Registrovan/a: 7-December 07
Korisnik br: 4
Thanks: 2705
Status: Offline




Baš fin opis. Čitao sam Marka da kažem --dp--u kakav je ali sad ću ovo smile.gif

Ovu poruku je izmenio Goksi: 27.Dec.2009 13:49
Go to the top of the page
 
+Quote Post

Reply to this topicStart new topic
1 Korisnika cita ovu temu (1 Gostiju i 0 Anonimnih korisnika)
0 Korisnika:

 

Tekstovna Verzija Datum i Vreme: 29th May 2017 - 18:07
Design by: Free Skins IPB & eBusiness Chat